U žurbi da uspijem uloviti barem jednu hladnu cugu ugledao sam nju. Predivnu curu koja se je sa frendicama vračala vjerojatno sa kave. Bilo kako bilo naravno nisam joj prišao jer me je čekala ekipa, a ona je bila okružena svojim frendicama. Cijelo veće provedeno sa ekipom nisam ju mogao zaboraviti, nitko ju nije poznavao da bih ju kontaktirao. Prošli su dani, tjedni…. Ne živimo u velikom gradu pa sam znao da ću je jednom sresti i da, sreo sam je ispred Gimnazije. Bila je to srijeda, 26. lipanj 2015. godine (18 sati i 53 minute) i što da vam kažem, čekanje se isplatilo…

Nakon dugog i iscrpljujećeg dopisivanja na facebooku, viberu i neznam više čemu napokon smo dogovorili da idemo na spoj. Nije to bio bilo kakav spoj jer toga dana je u gradu nastupao Jovan Perišić (njen omiljeni pjevač) u famoznom Alkatrazu. I tako oko 23 sata uputili se mi u Alkatraz na koncert, cugu i plesnjak. To je bio naš prvi spoj koji će mi uvjek ostati u lijepom sjećanju.

Da da, došao je s vremenom i taj dan, dan kada sam po prvi puta morao kleknuti. Lijepu i dobru curu nije lako imati pa sam ja odlučio takvu i zadržati. U tajnosti kupio prsten, sve pripremio i nadao se najboljemu. Nije da nisam imao knedlu u grlu, ali pristala je prije nego li sam izvadio prsten…

Odluka o svatovima pala je par mjeseci nakon što smo se zaručili jer je kaže zaručnica da ne želi biti u vjenčanici sa trbuhom do zuba 😀 da da, dobro ste čuli, čekamo bebu. Iskreno ne mogu biti sretniji čovjek nogo li sam sada.